IZAZOVI I POSTIGNUĆA / Parlamentarna skupština BiH Dom ravnopravnosti spolova / Sarajevo

IZAZOVI I POSTIGNUĆA / Parlamentarna skupština BiH Dom ravnopravnosti spolova / Sarajevo

         U atriju Parlamentarne skupštine BiH priređena je izložba bosanskohercegovačkih umjetnica, posjetitelji su bili u prilici gledati dokumentarne filmove ili umjetničke video uratke prema odabiru Sabine Čudić, a bila je upriličena i Mala knjižnica u kojoj su se mogli nači birani naslovi iz stručne literature o ravnopravnosti spolova i rodnim pitanjima, djela iz teorije feminizma te djela domaće i svjetske književnosti koja promoviraju emancipaciju žena. Naslove je odabrao magistar rodnih studija, Zlatan Delić.

Članovi i članice Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine željeli su ovogodišnje obilježavanje Međunarodnog dana žena posvetiti političkoj refleksiji o stanju ravnopravnosti spolova i prava žena u BiH. Međutim, napredak u ovoj oblasti ne može biti u potpunosti sagledan bez umjetničke, znanstvene, pa i osobne refleksije.

Izazovi i postignuća Izazovi i postignuća upravo oslikava društvenu i ličnu priču žena, crpeći iz nagrađivanih radova četiriju bosanskohercegovačkih umjetnica. Na koji način se konstruiše društvena uloga žene? Kako se doživljava njeno tijelo i uloga unutar hijerarhijskih sistema moći? Gdje se dodiruju lični i kolektivni ožiljci? Imaju li žene pravo na ličnu, intimnu tugu, oslobođenu bremena kolektiviteta? S kojim vrstama poruka, temeljenim na tradicionalnim poimanjima uloge žene, se i dalje susrećemo. Na koji način im se suprotstavljamo? U odabranim radovima povodom izložbe Izazovi i postignuća u sklopu Sedmice ravnopravnosti spolova, bosanskohercegovačke umjetnice britko, inteligentno i emotivno promišljaju ova i slična pitanja. Radovi Adele Jušić iz kolekcije Šta je nama naša borba dala? inspirisani su knjigom „Žene heroji“ koju je 1967. godine uredila Mila Beoković, Knjiga sadrži životne priče 10 narodnih herojki NOB-a iz Bosne i Hercegovine. Oko 100.000 žena priključilo se NOB-u, ne samo radi patriotizma kako se to htjelo prikazati, već zato što su u potrazi za svojom političkom emancipacijom pronašle izlaz u uključivanju u rat. Tako su pobjegle od patrijarhalnih okova u kojima su živjele unutar svojih porodica i konačno dobile šansu da učestvuju u društvenim procesima. Nažalost, već tokom 1950-tih, ista politička elita koja im je obećavala ravnopravnost dok ih je mobilizirala za rat, čini sve da zaustavi snažni emancipatorski val koji se desio u SFRJ tih godina. Ubrzo nakon rata se ukida Antifašistički Front Žena koji je bio glavno uporište ženske borbe za ravnopravnost. Šejla Kamerić kroz autoportrete promišlja dvije situacije. U Bosnian girl, Kamerić se „head-on“ obračunava s fašizmom i rasizmom osude zasnovane na nacionalnoj pripadnosti, ali i na jasno postavljenom hijerarhijskom odnosu između pozicije moći (vojnika) i žena u ratu. Istovremeno, u Sorrow odvaja ličnu, intimnu tugu od geo-političkog konteksta, te na taj način pravi distinkciju između individualnog i kolektivnog. Promišljanja o ličnom i kolektivnom, kroz preklapanja ličnih i društvenih, emotivnih i „stvarnih“ ožiljaka ponovno nalazimo u radu Granica Borjane Mrđe, koja unutar vlastitog fizičkog ožiljka pronalazi Bosnu i Hercegovinu. Preklapanja kolektivne, političke historije sa vlastitom, intimnom i porodičnom historijom Mrđa promišlja u Crticama, koje na još jedan način postavljaju pitanje o granicama, sudaranju i preklapanju ličnog, kolektivnog i političkog. U Anatomiji ženskih osjećaja, Sandra Dukić problematizira tradiciju kao izvor stereotipa, ironizira klišeje paradigme koja žene postavlja u unaprijed zadate okvire, a sve to čini koristeći tradicionalne alatke, te paradigme (kao što su kuhinjske krpe) kako bi poslala neke nove poruke. Dukić se vraća tekstilima i u video radu Ja se straha bojim koji prikazuje ruke žena u sigurnoj kući, i nesvjesno pronalaženje utjehe u materijalima zavjesa, spavaćica, stolnjaka, od čega se konačno šije haljina koja, prema riječima Dukićeve, predstavlja teret koji žena svaki dan oblači na sebe.

Sabina Čudić

source page: /http://arsbih.gov.ba/1734/